kruna kraljice Elizabete Kotromanić – čuva se u Arheološkom muzeju u Zadru

Sve informacije u vezi s radom i djelovanjem Reda Hrvatske Krune, od danas su dostupne članstvu i široj javnosti na adresi www.rhk.hr. Nadamo se da ćete pronaći željene informacije, a mi vam stojimo na raspolaganju za sve moguće upite. Vaše sugestije i komentari su svakako dobrodošli, a sve u cilju kako bismo bili još bolji, točniji i ažurniji.

Razvijajući ovu stranicu nastojali smo na pregledan i dostupan način pružiti temeljne podatke o Redu Hrvatske Krune. Na stranicama možete pročitati kronologiju hrvatskih kraljeva od Tomislava do danas, objašnjenja mnogih manje ili više poznatih pojmova, kao i pravne temelje na kojima je sagrađena hrvatska kraljevska tradicija, a za simpatizere i znatiželjnike diljem svijeta tu je i posebna stranica na engleskom jeziku.

Triumphzug Kaiser Maximilians – drvorez se može vidjeti u bečkom muzeju Albertina

Objavljivat ćemo vijesti o radu i djelovanju RHK, pratit ćemo događaje te ćemo obilježavati  sve datume važne za plemstvo i nekadašnje hrvatsko kraljevstvo. Bit ćete informirani i o svim činjenicama u vezi s bogatom suradnjom RHK i sličnih udruga u zemlji i inozemstvu. Također, želja nam je da u rad na stranicama uključimo i šire članstvo RHK, kako bi svojim znanjem i kvalitetnim informacijama doprinijeli razvoju, ne samo RHK, nego i cjelokupnog hrvatskog društva.

Poželimo nam svima uspješan rad, a čitateljima ugodne i zanimljive minute provedene uz naše članke!

Delegacija RHK u društvu plemenite gospode Józsefa Dake i Jánosa Horkovicsa-Kovátsa. Ceremoniju su uljepšale pripadnice  mađarskog plemstva na konjima.

Već pet godina unazad, u tijeku vrućih ljetnih mjeseci, u mađarskom gradiću pod imenom Hódmezővásárhely nedaleko Segedina (Szeged), održava se, sada već tradicionalni, Kéktó Fesztivál, proslava osnivanja Kraljevske ergele Kéktó. To je prilika za druženje, razgledavanje mjesta i upoznavanje s poviješću uzgoja konja u ovom dijelu Europe. Kako se tom prigodom sastaju i pripadnici visokog mađarskog plemstva, i nama je, od strane naših prijatelja iz organizacije ovog događaja, upućen poziv da svojom nazočnošću uveličamo proslavu. RHK se spremno odazvao te se izaslanstvo uputilo na otprilike 400 km dugačak put.

prekrasan primjerak pasmine Furioso – North Star

Hódmezővásárhely, grad koji ima blizu 48 tisuća stanovnika je značajni obrazovni, ekonomski i kulturno-umjetnički centar mađarske regije Južni Alföld. Mjesto je to gdje su korijeni kulture i tradicije vrlo duboki, a mir i ljepota okolnih sela privlače mnoge umjetnike. Narodna umjetnost je jedinstvena za ovaj grad i njegovu okolicu. Bogati uzorci za vez, razne vrste ukrašene keramike, ručno izrađeni drvorezbarni radovi, kožna i druga roba doista čuvaju odjek  prošlosti. Okružje je bogato vodama, rijeka Tisa i njeni mrtvi kanali, manja prirodna i privatna jezera dati će priliku svima koji vole vodene sportove, ribolov ili žele “samo” uživati u prirodnim i gastronomskim ljepotama ovog kraja.

U ponudi se posebno ističe jahački klub i glasovita ergela Kéktói Ménes koja nastavlja tradiciju uzgoja konja, a posebno je značajna za očuvanje gotovo izumrle pasmine konja Furioso-North Star. Za stvaranje navedene pasmine osnova su bila dva pastuha, Furioso, koji se okotio 1836. godine na posjedu grofa György Károlyja, i North Star (Sjeverna Zvijezda) koji je uvezen iz Engleske 1852. godine. Oni su križani s lokalnim kobilama da bi se dobila nova pasmina kestenjasto smeđih konja prosječne visine od 163 cm. Najbolji konji ergele sudjeluju u nacionalnim natjecanjima u preponskom jahanju, a koriste se i u turističke te obrazovne svrhe.

      Po dolasku u Hódmezővásárhely dočekali su nas domaćin István Kucsora, vlasnik ergele u Kéktóu, i supredsjednici pokreta mađarskog plemstva Nemesi Rend, plemenita gospoda János Horkovics-Kováts i Imre Parragh, koji su stigli kao pratnja mađarskog kralja Josipa. Mnogi će se zasigurno zapitati o identitetu i vjerodostojnosti institucije kralja u republici, no činjenica je da je službeni naziv Mađarske od 1. siječnja 2011. godine Magyarország (Država Mađara), a prethodni naziv republika se više ne koristi. Postoji nekoliko pretendenata na ugarsko prijestolje, a upravo se József Daka iz kuće Arpadovića spominje da je u potpunoj tajnosti, dana 25. lipnja 1944. godine, okrunjen krunom svetog Stjepana. Okrunili su ga regent Miklós Horthy i kardinal Jusztinián Seredi, nadbiskup ostrogonski. Na skupštini pokreta mađarskog plemstva Nemesi Rend 30. travnja 2011. godine, priznat je za mađarskog kralja kao Josip (József I/III). Danas mađarski kralj obnaša tek ceremonijalnu dužnost van službenih institucija mađarske države.

Nakon uvodnog druženja i upoznavanja s poljoprivrednim gospodarstvom obitelji Kucsora, uputili smo se u ergelu, odakle smo se konjskim zapregama vratili na salaš gdje nas je očekivao bogat kulturno-umjetnički i gastronomski program. Održana su predavanja o ergeli i konjima, o povijesti mjesta, predstavljen je i husarski odred Pálffy, udruga čuvara tradicija, a upoznali smo i zanimljivu glazbenu skupinu Ördögfű koja nam se predstavila ritmovima drombulja i bubnjeva. U ime visokog plemstva Hrvatske skup je pozdravio dopredsjednik RHK Branimir pl. Vučetić, a polusatno predavanje je održao gospodin József Daka, “kralj” Mađarske.

Po završetku pripremljenog programa održani su i brojni bilateralni razgovori, s obzirom da je osim mađarskih i hrvatskih plemićkih udruga skupu prisustvovala i delegacija mađarskog plemstva iz Slovačke. Dogovorena je daljnja suradnja koja će uskoro biti i potvrđena konkretnim sporazumom. Značaj tih razgovora je izniman za RHK, njima su stvorene pretpostavke za širenje i čvršću suradnju s udrugama koje okupljaju plemiće i njihove simpatizere u zemljama koje su nekad živjele pod krunom sv. Stjepana, a također i za znatno širu suradnju sa sličnim udrugama u Europi i svijetu.

uz repliku Krune sv. Stjepana – Veliki Knez RHK sa suradnicima u društvu dr. Miklósa Práznovskog, predsjednika udruge Nobilitas Carpathia koja okuplja mađarsko plemstvo u Slovačkoj

poljski regent Leszek knez Wierzchowski (u sredini), János Horkovics-Kováts (desno), i Branimir pl. Vučetić (lijevo)

Prvi međunarodni susret Reda Hrvatske Krune s nekom od sličnih udruga izvan naše zemlje održan je u prekrasnom, novoobnovljenom dvorcu Bobolice, kraljevskom dvoru poljskog kralja Kazimira III Velikog. Gradnja tog dvorca započela je još u 14. stoljeću, devastiran je u 16. i 17. stoljeću, a posljednja obnova je započela 2004. godine. Prekrasno zdanje nalazi se u istoimenom mjestu nedaleko Katowica u Poljskoj.

O svojim doživljajima na putovanju u Bobolice piše Branimir pl. Vuchetich od Brinja i Cseneya:

Prije nekoliko godina bilo je izvjesno da će Hrvatska ući u Europsku Uniju. Bilo je jasno  da će to uroditi značajnim promjenama. Devedesetih godina prošlog stoljeća ostvarujemo neovisnost i nestaje progon hrvatskog plemstva. Bio sam siguran da će se to jednog dana ostvariti.

Razmišljao sam, kako bih ja kao potomak staroga roda i koljenović, u tome bio od koristi. Kako probuditi i ojačati plemstvo?

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća napuštam Zagreb, i kao mnogi Hrvati odlazim u Njemačku. Prolaze godine, ostvarujem mirovinu, i opet sam u domovini.

U Zagrebu i inozemstvu, od 2008. do 2011. godine aktivno surađujem s mađarskim, poljskim i slovačkim plemstvom. U tim mojim nastojanjima aktivno radim sa svojim dragim prijateljima i suradnicima, osnivačima RHK, a rezultat tog našeg djelovanja je udruga – Red Hrvatske Krune, nastala 2012. godine. Konačno, stvar je postala zrela. Pozvani smo od strane mađarskog i poljskog plemstva u Poljsku.

Dana 27. rujna 2013. godine krenuli smo iz Zagreba u Budimpeštu. Delegaciju Reda Hrvatske Krune je pozvao moj prijatelj dr. János Horkovics Kováts koji je visoki član mađarskog plemstva, herceg, i član ugarskog kraljevskog savjeta. Stigavši kod njega, drugi dan preko Slovačke, krenusmo prema Poljskoj. Cilj nam je bila utvrda Bobolice južnije od Krakova. Bobolice su stara tvrđava, nedavno obnovljena. Nalazi se u čarobnoj prirodi. Od ovog povijesnog grada na pristojnoj udaljenosti sagrađena su dva hotela gdje smo prenoćili.

Naš je domaćin u Bobolicama bio veliki knez regent poljski Leszek Wierzchowski te njegova supruga velika kneginja Nawarske Wierzchowska. Regent poljski je izabran od poljskog plemstva da ga vodi. Sudskom odlukom je potvrđen u toj funkciji. Između ostaloga može proglasiti nove plemiće, odličan je organizator, ima bogate sponzore. To mu omogućuje da osniva brojne zaklade, studentske stipendije, kulturne i karitativne donacije. Ovakav rad približava njega i monarhiju narodu. Po struci je doktor filozofije i pisac.

Dana 28. rujna 2013. godine je u zamku Bobolice potpisan sporazum o uzajamnoj pomoći i suradnji između poljskog i  mađarskog s jedne strane i hrvatskog plemstva okupljenog oko Reda Hrvatske Krune. Sporazum je to predstavnika plemstva triju ravnopravnih naroda na osnovi povijesne stečevine krune sv. Stjepana. Nakon potpisivanja uslijedili su i prigodni govori, a kada sam ja bio na redu upitao sam prisutne da li žele od mene njemački ili hrvatski govor. Na to svi povikaše: “Hrvatski!” Uskoro sam kroz pljesak shvatio da su me dobro razumjeli.

Narednog dana po doručku krenusmo u zamak. Poljaci u svećanim odorama, plemstvo okruženo vitezovima sv. Jurja praćeno velikodostojnicima. Uz njih stajah sretan što nosim hrvatsku zastavu. Uđosmo u gradsku kapelu ukrašenu vrijednim freskama. Očekivao nas je svećenik i odslužio misu. Svečanost je mogla početi. Među uzvanicima se nalazilo nekoliko kandidata koji su trebali postati plemićima. Ceremonija je počela. U centru pažnje bila su trojica potpisnika našeg ugovora te se uhvatismo simbolično za ruke. To je bio pravi trenutak da snimatelji ovjekovječe ovaj za nas važan događaj. Nakon toga je uslijedilo proglašenje novih plemića. Moj prijatelj dr. János Horkovics Kováts je proglašen poljskim hercegom. Na to i ja dolazim na red te mi se uručuje Orden zlatnog križa velikog kneza Leszeka Wierzchowskog. Ja se zahvaljujem i držim kratki govor na hrvatskom. Odlazimo na ručak. Za stolom sjedim uz regenta, a do mene gospodin Bogdan Olek, general i visoki plemić koji me iznenađuje tečnim hrvatskim. Na moje čuđenje odgovara: “Tvoja domovina je moja velika ljubav, posjećujem je već 20 godina i imam kuću u Makarskoj.

poljski general-pukovnik Bogdan pl. Olek (desno), i Branimir pl. Vučetić, dopredsjednik RHK

Rekoh: “Tebi je mjesto među nama Hrvatima i to u Redu Hrvatske Krune!”

Zadovoljno je prihvatio moju ponudu.

Možemo se zapitati koje je značenje ovoga našeg saveza. Mađarsko plemstvo je vrlo brojno, računa se da ih ima 200 000. Poljaci jednako tako brojčano jaki. Nas Hrvata nema toliko, tek nekoliko tisuća. No, u savezu s ovim dvjema zemljama se osjećamo jači, uz staru izreku Viribus Unitis (ujedinjene snage) u smiraj dana napuštamo naše drage poljske prijatelje, putujemo prema jugu. Ostavljamo Budimpeštu uz dobre vijesti i zadovoljno dolazim u Hrvatsku. 

Dana 15. lipnja 2013. godine održan je svečani skup povodom godišnjice osnutka udruge Reda Hrvatske Krune.

Na skupu su pored redovnih članova bili nazočni gosti. Posebno treba naglasiti da su među gostima bili i naši dragi prijatelji iz Mađarske, plemenita gospoda Imre Parragh i Janos Peter Horkovics Kovats iz udruge Nemesi Rend, te Zoltan Imrich predstavnik Pavlinskog reda.

Svečani skup je otvorio predsjednik udruge, odnosno Veliki Knez Reda Stipe pl. Vučetić pozdravnim govorom. Nakon izvođenja himni Hrvatske, Mađarske i Reda Hrvatske Krune, monsinjor Juraj Kolarić je blagoslovio Red Hrvatske Krune i zastave reda.

Svečanost je nastavljena predavanjem našeg dragog prijatelja i promicatelja Reda profesora Antuna Abramovića s temom hrvatske povijesne krune.

Članovi Reda akademski muzičari, pianisti Zdenko Jurić i Ante Sladoljev te violinist Alberto Surina uveličali su skup kratkim koncertima.

Druženje je nastavljeno svečanim uručenjem Povelja pripadnosti Redu Hrvatske Krune redovnim članovima, te dodjelom Povelja počasnog članstva gostima hercezima iz Mađarske.

Skup je završio domjenkom i druženjem članstva i gostiju.