Obitelj Durbešić je stara i vrlo utjecajna grobnička obitelj iz zaselka neposredno ispod starog grada Grobnika. Postoji više verzija o porijeklu obitelji, ali svima je zajednički isti korijen – Bosna.

Prema nekim obiteljskim istraživanjima, ime obitelji potječe od grada Durbeka u centralnoj Bosni.

Prema drugoj verziji je:”… ispod samog kaštela (Grobnika) baš gore kolijevka je roda Durbešić, opstoji još sada…ovaj zaselak dobio je na poklon najprvi Durbešić od Petra Zrinskog sa kojim je došao u doba turske invazije iza sloma Bosanske države (1463.), nepoznata imena, samo s malim sinčićem u naramku koga su ovdje ljudi prozvali Bežić  jer mu je otac bio beg, te po tome prozva Durbežić jer se krsnim imenom zvao Đuro, bio je uvažen  kod Zrinskog….” – (iz pisma Milene Durbešić  dr. Vojmiru pl. Durbešiću, Grobnik 8.5.1941.) Druga varijanta te verzije spominje da je obiteljski rodonačelnik bio “neki Juro-beg”.

Članovi obitelji vjerojatnijom smatraju drugu verziju, ali s objašnjenjem da se nije radilo o begu, već naziv Bežić dolazi od «mali koji bježi». Interpretacija o begovskom porijeklu je malo vjerojatna s obzirom na brojne krvave sukobe između Turaka i Hrvata u to doba.

Valja spomenuti i još jednu verziju, koja je zapravo usmeno priopćenje Ljerke pl. Durbešić. Prema istoj, petero braće (beš = turski pet) istrajalo je u nekom vojničkom pothvatu (durati = turski istrajati) te su ih stoga nazvali Durbeš.

U svakom slučaju, prezime je vrlo neobično za hrvatski jezik i u literaturi o hrvatskim prezimenima nigdje nije spomenuto.

Prvi zapisani član obitelji bio je Bartol Durbežić, koji je 1577. grobnički sudac, a 1578. – 1583. godine, te od 1593. – 1596. godine, kao i 1604. – 1606. godine, upravitelj Brašćine sv.Marije Tepačke.

Vjerojatni potomak Batola bio je Petar koji je naveden u popisu grobničkih pučana iz 1613. godine, a njegov sin Ivan se spominje 1628. kao grobnički kanonik. Tijekom 17. stoljeća  spominju se   “ex castro Grobnik”  vjenčani u riječkoj župi: Martin Grgurov (1647.), Toma Filipov (1651.) i Mate (1656.).

Valja spomenuti i jednu zanimljivost, naime Alfred pl. Makanec, hrvatski povjesničar i pisac, u arhivi starih grobničkih listina pronašao je dekret pod nazivom Slobodni list Jurju Durbešiću iz Grobnika Taj je dokument i objavio grof Petar Zrinski u listu “Večernja pošta” u Čakovcu 14. 07. 1647. godine. Tim dekretom Zrinski je oslobodio Jurja i njegove potomke svih kmetskih obveza te su tako postali slobodnjaci.

Neki značajni pripadnici obitelji:

 Josip (Grobnik 06.02.1821. – Rijeka 1871.) djeluje i u upravnoj službi. Godine 1848. aktivno sudjeluje u narodnom ustanku grobničkih seljaka kao organizator i  glavni kolovođa pokreta. Početkom svibnja te godine proglašen je za vrhovnog suca i opunomoćenika nove administrativne zajednice pet grobničkih općina (tkvz. Grobničke republike) koja se samovoljno odvojila od zagrebačke županije i uspostavila vlastitu stražu. Nakon slamanja ustanka i tromjesečnog zatvora, od 1849.-1851. bio je općinski bilježnik, a od 1852. tajnik općine Grobnik.

 Ivan je rođen 2.10. 1853. na Grobniku, umro je 25. 12. 1929. u Sarajevu. Od 1907. član je Državnog nadodvjetništva za Bosnu i Hercegovinu. Iste godine car Franjo Josip I odlikovao je njega i njegove potomke plemićkom titulom i pridjevom Grobnički.

Mr.sc. Ivo pl. Durbešić(Zagreb, 11.9.1935.) nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja studira elektrotehniku koju diplomira 1960. godine i magistrira 1969 godine. Radi kao projektant, ispitivač, razvojni inženjer, a kasnije rukovoditelj projektnog odjela, kontrole kvalitete, investicija, savjetnik te direktor poduzeća Končar-Elektronika i informatika, a sada u miru.

Prof. Tomislav pl. Durbešić (Niš 11. 7 1928.- Pariz 14-08-2001) je bio književnik , redatelj i profesor na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Zagrebu. Nakon srednjoškolskog obrazovanja na 5. gimnaziji u Zagrebu i maturirao 1947. Studira slavistiku i germanistiku , a na Akademiji režiju. Debitira režijom “Takove laske” P. Kohouta 1958. godine. Do dolaska na Akademiju  , radi u Zagreb filmu i u HNK . Do 1979. je predavač, a zatim izvanredni, pa  od 1985. redovni profesor Akademije. Režirao je preko 150 kazališnih predstava u mnogim kazalištima. Pjesnik je, izdao je više zbirki , koje su prevedene na talijanski, njemački i albanski. Okušao se i kao dramski pisac s oko 5 drama. Pisac je i niza eseja. Dobio je više nagrada , a 1996. Nazorovu nagradu za životno djelo.

 Danica pl. Durbešić ( Banja Luka, 29.1. 1886- Zagreb, 6.12. 1969.) učiteljica u Zenici i Sarajevu te ravnateljica Muške građanske škole u Sarajevu, gdje živi do 1945. kada je umirovljena. Od tada živjela je  u Zagrebu i radila ugostiteljskoj školi.