Obitelj Gušić spada u red hrvatskog praplemstva, a spominju se još od 1102. godine kada je knez Pavao naveden kao jedan od potpisnika ugovora Pacta conventa iz 1102. godine kojime su Arpadovići potvrđeni kao hrvatski vladari.

Plemenu Gušića pripadali su i čuveni krbavski knezovi. Poznato je da su u 13. stoljeću bili najbogatija i najutjecajnija obitelj na području Krbave te su obnašali i župansku čast. Župa je, osim područja Krbave, obuhvaćala i područje Korenice, a sjedište joj je bilo u Udbini.

Krajem 13. stoljeća spominje se knez Kurjak Gušić, stoga se njegovi potomci nadalje nazivaju i Kurjakovići. Ta je grana izumrla 1531. godine kada je preminuo ban Ivan Karlović Torkvat, a njihova imanja baštinili su Zrinski. Pečat Ivana Karlovića nalazi se i na Cetingradskoj povelji, dokumentu kojom je potvrđena vlast Habsburga u Hrvatskoj.

Godine 1701. od austrijskog cara dobivaju titulu baruna i pripadajući grb, a u tijeku 18. stoljeća obitelj se podijelila na dvije grane.

Neprekinuto rodoslovlje Gušića Turanjskih može se pak pratiti od 1530. godine i Krištofa te njegove braće Jurja, Matije, Nikole i Ivana. Oni su pred turskim naletima iselili iz svoje stare ličke postojbine u Kranjsku.

Godine 1575. Gusićgrad su opsjedali Turci i unatoč snažnom otporu uspjeli su ga osvojiti. Nakon povlačenja s prostora Gacke do temelja su spalili i razrušili grad koji do danas nije obnovljen.

Nakon razaranja Gusićgrada i  utvrde Brlog, Gušići su se sklonili u Senj, gdje nastavljaju obavljati različite vojničke dužnosti.

Gacki Gušići potječu od turanskih Gusića iz sjevernog dijela Krbave. Nosili su pridjevke “od Gusićgrada” i “od Brloga”, a po gradu Turan nosili su i pridjevak “od Turna”.
Franjo Gusić je poznat kao zapovjednik utvrde Otočac, sve do svoje smrti, 1687. godine.

Andrija Gusić “de Turan” u Beču je dobio carsko plemstvo i grb, kao i barunski naslov, odnosno austrijsko barunstvo. Bio je otočki kapetan od 1648.-1657. godine, odnosno do svoje smrti.

Andrija Gusić ili Vladišić “de Turan” poginuo je 1566. godine zajedno s Nikolom Zrinskim kod Sigeta.

Njegov sin Gašpar Gusić bio je hrvatski viceban, a njegov sin Juraj, se oko 1540. godine, spominje kao kaštelan grada Ozlja.

Pukovnik – barun Maks pl. Gusić bio je od 1750. do 1753. godine zapovjednik Ogulinske pješačke pukovnije.

Kapetani Senjske kapetanije bili su Petar Gusić, koji je poginuo u Lici 1595. godine, i Sigismund Gusić od 1606. do 1612. godine.

Potomci ovoga roda i danas žive u Hrvatskoj, a izravni potomci i danas žive u Gradecu nedaleko od Novog Mesta u Sloveniji.