Obitelj Novosel je značajna hrvatska plemićka obitelj, posebno utjecajna na području Kraljevine Hrvatske, kasnije i u Austro-Ugarskoj, te u razdoblju povijesti obilježenom ratovima protiv Otomanskog carstva. Najznačajniji pripadnici obitelji nosili su titule zapovjednika utvrde (Hrvatska Kostajnica), dožupana (Požeške i Zagrebačke županije), kraljevskih sudaca (judicium delegatum) i članova Kraljevskog savjeta za suzbijanje pobuna.

Brojni pripadnici obitelji sudjelovali su u ratovima protiv Turaka, što je zabilježeno i na  grbu Marka Novosela gdje je prikazan kako jaši konja držeći odrezanu glavu turskog bega.

Plemićku titulu je potvrdila carica Marija Terezija dana 12. rujna 1744. godine, Originalna potvrda je nestala u tijeku ratova protiv Turaka. Plemićka povelja potvrđuje Luki Novoselu pravo na posjede u hrvatskom i slavonskom dijelu Translajtanije, te ga za ratne zasluge ustoljuje kao zapovjednika Hrvatske Kostajnice. Luka Novosel također je izabran za dožupana Požeške županije dana 12. studenoga 1750. godine, a 08. travnja 1755. godine, carica Marija Terezija ga je postavila za savjetnika i člana Kraljevskog suda (judicium delegatum) u tijeku suzbijanja pobuna u Virovitičkoj županiji.

Antuna Novosela, sina Luke, za kneza biskupskog dvora je postavio biskup Maksimilijan Vrhovac od Rakitovca. Antun je, također, oženio biskupovu sestru Francisku. Car Josip II, nasljednik Marije Terezije, naredio je biskupu Vrhovcu da svoju tiskaru i knjižaru dodijeli na upravu nekome drugome, s obzirom da je ista bila nespojiva s njegovom biskupskom titulom. Stoga ih je biskup dodijelio Antunu Novoselu. Godine 1796. je tako u sada Novoselovom izdanju tiskan čuveni roman Daniela Defoea “Robinson Crusoe” preveden na hrvatski jezik.

Potomci Antuna Novosela žive i danas, Rudolf, Rudolf II, Ricky, Leo Novosel od Breithen-Thurna i Ricardo.

U rodu su s mnogim poznatim plemićkim i kraljevskim obiteljima ponajviše zahvaljujući udaji Ane Novosel za kneza Rudolfa od Liechtensteina.