Obitelji Raizner potječe iz Bavarske. Najstariji podaci o obiteljskom rodoslovlju mogu se pronaći u knjizi Povijest barona Reisner, u kojoj se spominje naseljavanje članova obitelji na područje Münchena u razdoblju između 1463. i 1482. godine. Loza Raiznera u Hrvatskoj datira unazad tri stoljeća, u Bavarskoj još dva stoljeća duže, a u gradu Zagrebu dva stoljeća.

Prvi poznati član hrvatske grane obitelji bio je Andreas (1675-1741), čiji je istoimeni sin (1721-1804), početkom kraljevanja Marije Terezije, došao u Vojnu krajinu kao časnik i napredovao do čina potpukovnika (umro je u Karlovcu). Njegov je brat Josip najprije bio graničarski satnik, a potom poreznik Severinske županije.

Njegovu sinu Bernardu, pravnom zastupniku siromaha (advocatus pauperum), podijelio je kralj Leopold II. (1790) plemstvo i barunat. Sljedeće je godine Bernard primljen u Hrvatski sabor koji mu je potvrdio plemićki list (litterae armales), a uskoro je potvrđen i zagrebačkim građaninom.

Bernardov unuk Ivan Nepomuk (1792-1866), nakon dugogodišnje sudačke službe, postao je savjetnik Banskog stola (1848). Ženidbom s Antonijom Tomić Trešćanskom (posljednjom pripadnicom obitelji) postao je vlasnikom dobara Trešćeno, Trešćerovac, Vivodina i Grdun, koje su Tomići dobili donacijom nakon što je izumrla trešćenska grana Jelačića 1807.

Ivanov sin Ljudevit (1824-1902) bio je veliki župan Bjelovarske (1875-1878) i Modruško-Riječke županije (1878-1886). Godine 1886. dodijeljen je Banskom stolu. Za zasluge je proglašen vitezom reda Franje Josipa.

Najveći broj današnjih obiteljskih podataka možemo zahvaliti Ljudevitu-Tomislavu pl. Raizneru, koji je prvi počeo s aktivnostima na sistematskoj valorizaciji rodoslovlja obitelji.