Stari otočki rod. Prezime Rajković (Raykovich) je potvrđeno u 12. stoljeću u Sanstefanskim i Dečanskim hrisovuljama, a u 15. stoljeću prezime se pojavljuje u velikom broju spisa u Dubrovačkoj Republici i to kao Rajković. Prezime Rajković kao i Vučetić je bilo omiljeno kod starih bosanskih plemića, tako da i najstariji pisani zapis o prezimenu Raykovich (Rajković) datira iz 1370. godine kada je ban Tvrtko dodjelio povelju o plemićkim titulama i grbu (..Acta Croatica, I.85, Šurmina) te velike posjede u Bosni na područiju Usore, braći Stjepanu i Vuku Raykovichu (Rajković) za uspješnu obranu mjesta Bobovac i pomirenju samog bana Tvrtka i njegovog brata Vuka (..Fojnički grbovnik, Ljubović, str. 216.).

Pripadnici obitelji su na područje Like (Gacke doline) doselili u drugoj polovici 16. stoljeća, najvjerojatnije iz Gorskog kotara u koji su došli sa Uskocima iz dalmatinskog zaleđa preko Zadra, Senja i Novog Vinodolskog. U popisu tvrđavnog naselja Otočaca i Brinja iz 1644. godine, popisu brinjske posade iz 1701. godine i zemljišne knjige Ogulinske regiemente iz 1770. godine spominju se časnici (haramije) Rajkovići koji su služili u raznim dijelovima kraljevine, poglavito Vojne krajine i upravo zbog velikih vojničkih zasluga dobili su plemstvo i grb. Osim časnika ova obitelj je kroz čitavu vrijeme postojanja imala i dosta svećenika – župnika, kako u raznim mjestima Like tako i šire. Jedan mali dio roda Rajković raselio iz Brinjskog kraja nakon što su Turci teško poharali taj kraj i to na područje Slavonije (Andrijaševci, Komlentinci, Vinkovci, Požega (Vlatkovci), Slavonski Brod, Belišće, Đakovo), Bjelovar, Garešnica, Sisak (Budaševo, Galdovo), Velika Gorica (Hrašće), Zagreb i okolica.

Rod Rajkovića ima četiri grba ( Korijenić-Neorićevog ,Bojničić) od 13. do 21. stoljeća. U Korijenić – Neorićevom grbovniku iz 1595. godine nalazi se grb Rajkovića koji nije u sličnosti sa kasnijim grbovima (Bojničić). Prvi je povelju u Hrvatskoj o dodjeli plemstva sa grbom obitelji Rajković dodijelio kralj Leopold I. u Beču (Wien), dama 14. srpnja 1689. godine, Vuku, Matiji, Vinku i Marku Rajkoviću.

Nakon toga povelju o plemstvu i nešto izmijenjen grb Rajkovića dodijelio je kralj Karlo III. u Beču (Wien) 10. lipnja 1718. godine Ivanu Rajković, a nedugo nakon toga Marija Terezija 01. travnja 1751. godine dodjeljuje plemstvo i grb pukovniku Petru Rajkoviću za hrabrost i odanost kruni (Bojničić st. 155 i FD; Palace of Versailles i Trianon ,ID; INV.GRAV.LP – 25.45.2).