Have an account? Log in or

Pokrenuta međunarodna suradnja

Pokrenuta međunarodna suradnja

S1620103

poljski regent Leszek knez Wierzchowski (u sredini), János Horkovics-Kováts (desno), i Branimir pl. Vučetić (lijevo)

Prvi međunarodni susret Reda Hrvatske Krune s nekom od sličnih udruga izvan naše zemlje održan je u prekrasnom, novoobnovljenom dvorcu Bobolice, kraljevskom dvoru poljskog kralja Kazimira III Velikog. Gradnja tog dvorca započela je još u 14. stoljeću, devastiran je u 16. i 17. stoljeću, a posljednja obnova je započela 2004. godine. Prekrasno zdanje nalazi se u istoimenom mjestu nedaleko Katowica u Poljskoj.

O svojim doživljajima na putovanju u Bobolice piše Branimir pl. Vuchetich od Brinja i Cseneya:

Prije nekoliko godina bilo je izvjesno da će Hrvatska ući u Europsku Uniju. Bilo je jasno  da će to uroditi značajnim promjenama. Devedesetih godina prošlog stoljeća ostvarujemo neovisnost i nestaje progon hrvatskog plemstva. Bio sam siguran da će se to jednog dana ostvariti.

Razmišljao sam, kako bih ja kao potomak staroga roda i koljenović, u tome bio od koristi. Kako probuditi i ojačati plemstvo?S1620153

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća napuštam Zagreb, i kao mnogi Hrvati odlazim u Njemačku. Prolaze godine, ostvarujem mirovinu, i opet sam u domovini.

U Zagrebu i inozemstvu, od 2008. do 2011. godine aktivno surađujem s mađarskim, poljskim i slovačkim plemstvom. U tim mojim nastojanjima aktivno radim sa svojim dragim prijateljima i suradnicima, osnivačima RHK, a rezultat tog našeg djelovanja je udruga – Red Hrvatske Krune, nastala 2012. godine. Konačno, stvar je postala zrela. Pozvani smo od strane mađarskog i poljskog plemstva u Poljsku.

S1620045Dana 27. rujna 2013. godine krenuli smo iz Zagreba u Budimpeštu. Delegaciju Reda Hrvatske Krune je pozvao moj prijatelj dr. János Horkovics Kováts koji je visoki član mađarskog plemstva, herceg, i član ugarskog kraljevskog savjeta. Stigavši kod njega, drugi dan preko Slovačke, krenusmo prema Poljskoj. Cilj nam je bila utvrda Bobolice južnije od Krakova. Bobolice su stara tvrđava, nedavno obnovljena. Nalazi se u čarobnoj prirodi. Od ovog povijesnog grada na pristojnoj udaljenosti sagrađena su dva hotela gdje smo prenoćili.

Naš je domaćin u Bobolicama bio veliki knez regent poljski Leszek Wierzchowski te njegova supruga velika kneginja Nawarske Wierzchowska. Regent poljski je izabran od poljskog plemstva da ga vodi. Sudskom odlukom je potvrđen u toj funkciji. Između ostaloga može proglasiti nove plemiće, odličan je organizator, ima bogate sponzore. To mu omogućuje da osniva brojne zaklade, studentske stipendije, kulturne i karitativne donacije. Ovakav rad približava njega i monarhiju narodu. Po struci je doktor filozofije i pisac.S1620078

Dana 28. rujna 2013. godine je u zamku Bobolice potpisan sporazum o uzajamnoj pomoći i suradnji između poljskog i  mađarskog s jedne strane i hrvatskog plemstva okupljenog oko Reda Hrvatske Krune. Sporazum je to predstavnika plemstva triju ravnopravnih naroda na osnovi povijesne stečevine krune sv. Stjepana. Nakon potpisivanja uslijedili su i prigodni govori, a kada sam ja bio na redu upitao sam prisutne da li žele od mene njemački ili hrvatski govor. Na to svi povikaše: “Hrvatski!” Uskoro sam kroz pljesak shvatio da su me dobro razumjeli.

Narednog dana po doručku krenusmo u zamak. Poljaci u svećanim odorama, plemstvo okruženo vitezovima sv. Jurja praćeno velikodostojnicima. Uz njih stajah sretan što nosim S1620096hrvatsku zastavu. Uđosmo u gradsku kapelu ukrašenu vrijednim freskama. Očekivao nas je svećenik i odslužio misu. Svečanost je mogla početi. Među uzvanicima se nalazilo nekoliko kandidata koji su trebali postati plemićima. Ceremonija je počela. U centru pažnje bila su trojica potpisnika našeg ugovora te se uhvatismo simbolično za ruke. To je bio pravi trenutak da snimatelji ovjekovječe ovaj za nas važan događaj. Nakon toga je uslijedilo proglašenje novih plemića. Moj prijatelj dr. János Horkovics Kováts je proglašen poljskim hercegom. Na to i ja dolazim na red te mi se uručuje Orden zlatnog križa velikog kneza Leszeka Wierzchowskog. Ja se zahvaljujem i držim kratki govor na hrvatskom. Odlazimo na ručak. Za stolom sjedim uz regenta, a do mene gospodin Bogdan Olek, general i visoki plemić koji me iznenađuje tečnim hrvatskim. Na moje čuđenje odgovara: “Tvoja domovina je moja velika ljubav, posjećujem je već 20 godina i imam kuću u Makarskoj.

S1620110

poljski general-pukovnik Bogdan pl. Olek (desno), i Branimir pl. Vučetić, dopredsjednik RHK

Rekoh: “Tebi je mjesto među nama Hrvatima i to u Redu Hrvatske Krune!”

Zadovoljno je prihvatio moju ponudu.

Možemo se zapitati koje je značenje ovoga našeg saveza. Mađarsko plemstvo je vrlo brojno, računa se da ih ima 200 000. Poljaci jednako tako brojčano jaki. Nas Hrvata nema toliko, tek nekoliko tisuća. No, u savezu s ovim dvjema zemljama se osjećamo jači, uz staru izreku Viribus Unitis (ujedinjene snage) u smiraj dana napuštamo naše drage poljske prijatelje, putujemo prema jugu. Ostavljamo Budimpeštu uz dobre vijesti i zadovoljno dolazim u Hrvatsku.

         

Comments are closed.